“Ta tanka crvena nit”: pamćenje i jugonostalgija među talijanskom manjinom u Istri

This article examines how the documentary Vedo Rosso may be seen as a form of Yugonostalgia on the part of the Italian minority living in Rovinj, Croatia. Based on a textual analysis and video elicitation, this project explores the multiple and somewhat ambivalent ways in which this specific community has reacted to a visual reconstruction of the 1980s under socialism. A combination of interviews conducted by the authors and interviews presented in the documentary enables the reconstruction of a memoryscape influenced by intragenerational factors, as well as by the broader geopolitical changes that have transformed, at several times and in several ways, the Istrian Peninsula and the maritime town of Rovinj in particular. Deeper links between memory and nostalgia were the subject of detailed analysis in what is now vast and rich interdisciplinary literature. This article is an attempt to contribute to the existing debates on Yugonostalgia, in the sense that it shows that Yugonostalgia, as a form of memorialization, represents a complex and articulate way to interpret a mutable and uncertain present on the part of a relatively marginal ethno-linguistic minority in contemporary Croatia.Ovaj se članak bavi pitanjem kako se pojava dokumentarnog filma Vedo Rosso mogla shvatiti kao oblik jugonostalgije talijanske manjine koja živi u Rovinju. U radu se na temelju analize teksta i elicitacije pomoću video materijala proučavaju različite i dijelom ambivalentne reakcije te zajednice na vizualnu rekonstrukciju 1980-ih godina socijalističkog razdoblja. Pomoću intervjua koje su proveli autori i intervjua prikazanih u dokumentarnom filmu, u radu se rekonstruira pejzaž sjećanja na koji su, s jedne strane, utjecali međugeneracijski čimbenici, a s druge šire geopolitičke promjene koje su u nekoliko navrata i na različite načine transformirale istarski poluotok, a posebice primorski grad Rovinj. Dublje veze između sjećanja i nostalgije detaljno se analiziraju u postojećoj opširnoj i bogatoj interdisciplinarnoj literaturi. U tom je smislu ovaj rad pokušaj doprinosa dosadašnjim raspravama o jugonostalgiji, kako bi se pokazalo da je taj oblik memorijalizacije kompleksan i bogat način interpretacije promjenjive i nesigurne sadašnjosti od strane razmjerno marginalne etnojezične manjine u suvremenoj Hrvatskoj